Naši mali biseri

Prije više od šest mjeseci stigli smo u jaslice.Na početku nismo baš bili presretni, ali smo brzo shvatili da je tu zapravo odlično. Odgojiteljice nam pripremaju različite aktivnosti i imamo hrpu
zanimljivih igračaka. Uživamo zaista, ali smo puno puta pokazali svoju kreativnost prilagođavajući okolinu našim potrebama i interesima. Nismo još dovoljno narasli pa nam velike kocke posluže da lakše dohvatimo željene predmete ili da bolje vidimo kroz prozor. Te velike kocke stvarno volimo jer se u njima rolamo po sobi, izrađujemo stazu, a ponekad nam posluže kao naslon da komad kartona bude laptop. Stolice i tobogan volimo koristiti kao građevinski materijal za naše kućice. Dugačkim igračkama pokušavamo upaliti svjetlo ili spuštati roletne. Kapa glavu čuva, ali kod nas često i čunjevi rade istu ulogu. Kad se u dvorani umorimo, malo odmorimo na strunjačama pa se ponekad njima i pokrijemo. Strunjače jesu teške, ali mi smo jako snažni. Stolice nam
ne stoje samo ispod stola jer mi često putujemo autobusom, a oko bazena volimo sjesti da gledamo kako naše igračke uživaju u šarenim lopticama. Kad smo kod prijevoza, nema nam ništa zanimljivije od guranja drvenog sanduka. U njega nas stane četvero, a ako smo dobro raspoloženi stane još nekoliko prijatelja. Šator isto posluži za veselu vožnu, ali tada stvarno moramo imati snažnog vozača jer on nema točkove, nego s njom klizimo po dvorani. Ima u dvorani i penjalica, ali mi sjednemo u prednji dio i vozimo naš veliki kamion. Nas troje stanemo u veliku kabinu bez ikakvih problema. Volimo biti u dvorani pa je i održavamo čistom tako što si često napravimo metle pa budemo vrijedni kao teta Mara. U sobi nam kanta za smeće služi kao veliki bubanj, a uz pomoć šarenih loptica na brzinu dobijemo mišiće. Nemamo trampolin, ali nam naša fotelja i trosjed donose istu radost jer možemo visoko odskočiti. Nažalost, ne možemo dovesti i jahati pravog
konjića, ali zato bezbrižno đihamo po stranici bazena. Toplomjer nam nije nepoznanica jer se  s njim družimo svakog jutra. Kada u sobi pronađemo nešto nalik njemu na brzinu provjeremo je li se temperatura promijenila. Kad poželimo još društva, popnemo se na krevetiće pa mašemo našim prijateljima Gusjenicama.
Ovo su po našim uputama napisale odgojiteljice Marina i Martina